31.10.16. u 20 sati
Radi se o konceptualno fotografskoj izložbi grupe autora koji djeluju pod imenom (TTT).
Grupu čine: Barbara Babačić, Andrea Knežević, Jelena Germuth, Tajči Čekada i Damir Čargonja.
Skalinada
Put uz dol 17, Volosko
U medijima u su sve više prisutni naslovi poput uništavanja turizma radi terorističkih napada, strahova od putovanja na određene turističke destinacije, gašenja jednih turističkih lokacija te procvata drugih.
Turizam je djelatnost na koju terorizam ima direktan utjecaj, no to nije jedina njihova spona.
Ono sto izložba Turizam,turizam turizam pokušava artikulirati, jest njihova primarna poveznica, a to je ESTETIKA terorizma i ESTETIKA turizma.
Dok prvu krasi minimalizam, druga je zadužena za estetiku kiča.
Performativnost terorističkog čina i njegova mizascena djeluju na gledatelje/ice gotovo teatralno. Narančaste tute ( identične zatvorenicima is Guantanama) i crne odore egzekutora, njihove sinkronizirane radnje mačetama, sama dramaturgija čina dovodi do hiperrealnosti, u kojoj je Realno neuhvatljivo, a odsjecanja glave promatramo kao dio performansa u kojem je svaki dio razrađen, iako do zadnjeg trenutka ne znamo hoće li se zaista završiti krvoprolićem.
Terry Eagalton je u svojoj knjizi Sveti teror naveo podatak da se terorizam kao politička ideja pojavio za vrijeme Francuske revolucije, što bi značilo da su terorizam i moderna država rođeni u isto vrijeme, iako navodi Eagalton, takva vrsta terora tada, bilo je nasilje što ga je država provodila nad svojim neprijateljima.
To nas navodi na drugi oblik terora ( jer kao što znamo postoji više oblika terora od bioterora, narkoterora, postmodernog terora itd.), a to je turistički teror. Prije svega u lijepoj našoj, a i i šire, imamo rasprodaju teritorija, onog istog čijom se grudom zemlje busamo u prsa i kunemo, a samim time i kulturnog identiteta zemlje, a to seže do prodavanja muda pod bubrege ili ti ga janjetine ovčetinom. Ali ako postoje oni koji prodaju i eksploatiraju, gdje smo mi? Zaboravili smo osjetiti zemlju, putovati bez hi-tech ekstenzija, živjeti u trenutku.
Naš izbor gnojivo je za njih. Estetizacija narcisoidnosti i ritualno postanje selfija na svakom koraku, dokida svako realno, i baca u hiperrealni treš u kojem možemo povući estetsku paralelu s javnim smaknućima, koja ako se ne prikažu kao da se nisu plauzibilna. Potrebno je vanjsko oko, koje će izazvati bilo kakvu vrstu emocije, odobravanja, jer sama za sebe ona više ne postoji. Autentičnost je zamijenjena trivijalošću, grotesknim konzumerizmom i sponzorskim suncobranima, neoliberalni kapitalizam diktira ritam života i posljednjih mirnih oaza i uvala.
Stoga se grupa TTT ovim putem zalaže, da se prije nego li se posvetimo borbi za terorizam pred našim ekranima, rješimo terorizma na lokalnoj razini i pridužimo Ligi za borbu protiv turizma, koju je davnih godina osnovao Franci Blašković.
Barbara Babačić